Proljeće je napolju, i tih dana je vrijeme bilo na mojoj strani… Pošto mi je dosadilo stalno biti u stanu, odlucila sam malo otići kod nane, da uživam u buđenju prirode.. Uostalom, nakon one zime, željna sam vitamina D… Kada smo stigli tamo,nako brzog pozdravljanja, u pratnji roditelja otišla sam da nađem svoje mjesto u…
iako sam mala i imam svoj svijet,koji sam narvno sama stvorila,izgleda da su se i ovi stariji pobrinuli da ga pretvore u stvarnost…Tako sam ja,zajedno sa roditeljima,posjetila taj svijet,koji mi je istog trena namamio osmijeh na lice…pa gdje nece..toliko boja,loptica,djece…sta vise pozeljeti… 😀 naravno rijec je o igraonici Čarobni svijet,i ime joj sasvim pristaje..zaista jeste…
Evo…neprekidno se ljudi zale kako se nema vremena nizasto kada dodju s posla,a sami su sebi krivi..Ne znaju da nadju vremena za bitne stvari,da nadju vremena za sebe i zasluzeni odmor..Eh,pa na srecu,ja nisam jedna od tih ljudi i nakon napornog posla,uvijek odvojim koji sat da se igram.. 😀 ovaj put je to bilo napolju,na…
Eto,nakon prvog posta,vrijeme je i za drugi, no ovaj put i sa slikama….Kao novajlija na ovom svijetu, cesce sam spavala i uzivala u zemlji snova,jer mi se ova zemlja tih dana bas i nije sviđala.Puno buke, neki novi,nepoznati ljudi oko mene sa osmijesima i kesama i cesto su stavljali nesto pod jastuk..Neke papire…Cudni su obicaji…
Tog dana namamila sam mnogo osmijeha na lice, a bilo je i vrijeme, jer su par minuta prije toga plakali od tuge,a nakon par minuta i od srece….Moram reci da sam i ja bila sretna jer sam po prvi put ugledala svijetlo dana ove predivne planete…Zovem se Iris i svaki dan od dana mog rodjenja…