Dobro dosli u moj svijet

Dobrodošli na moj blog



23.07.2010.

Vrijeme je za malo igre

Proljeće je napolju, i tih dana  je vrijeme bilo na mojoj strani... Pošto mi je dosadilo stalno biti u stanu, odlucila sam malo otići kod nane, da uživam u buđenju prirode.. Uostalom, nakon one zime, željna sam vitamina D... Kada smo stigli tamo,nako brzog pozdravljanja, u pratnji roditelja otišla sam da nađem svoje mjesto u onako preljiepom i šarenom svijetu. Uživala sam hodajući između cvijeća,nekog većeg,a nekog manjeg od mene. Priroda se budila i igrala samnom... male slatke životinjice su također isle samnom u obilazak vrta koji će me,vjerujem, i dalje oduševljavati svojim plodovima i raznovrsnim bojama. Hodala sam tako, od jednog cvijeta do drugog, od jedne travke do druge, mirisala sve što me privlačilo svojom bojom i izgledom. Mislim, da sam se i ja osjecala kao jedan mali cvjetić, koji će također s vremenom pokazati i nastavljati da pokazuje svoje latice, u mom slucaju, to ce biti djela, no o tome kada dodje vrijeme i za to. Mislim da su i roditelji uživali gledajući mene tako vidno sretnu. Iako, možda sam ih premorila onolikim vodanjem, no šta ću. Moram im dodijeliti neki zadatak. A da budemo iskreni, i samu sebe sam premorila, tako da mi je oprošteno. Evo, sad gledam napolje korz prozor i vidim samo kišu,koja mi ne može pokvariti raspoloženje, jer samo sjećanje na onaj vrt,igru i boje cvijeća, čini me sretnom... I iako napolju nema sunca, ja na koži osjecam toplinu onog sunca dok sam sva sretna uživala u prirodi.. Šta je bilo nakon što sam se dogegala do stolice, ne znam, jer sam vjerovatno,onako shrvana umorom, zaspala. .:D Znam, da sam se probudila u kući, u svom krevetu,ali opet, sa osmijehom na licu. :D 

01.04.2010.

Caroban dan

iako sam mala i imam svoj svijet,koji sam narvno sama stvorila,izgleda da su se i ovi stariji pobrinuli da ga pretvore u stvarnost...Tako sam ja,zajedno sa roditeljima,posjetila taj svijet,koji mi je istog trena namamio osmijeh na lice...pa gdje nece..toliko boja,loptica,djece...sta vise pozeljeti... :D naravno rijec je o igraonici Čarobni svijet,i ime joj sasvim pristaje..zaista jeste caroban....i za nas djecu i za odrasle, zar nije carobno vidjeti tako iskren osmijeh  na licu djeteta-rekla je jedna od prisutnih mama..i ja,kao dijete,mislim da jeste,jer kako jos ne pricam,osmijehom vam kazem sve...bio ja to dan iz snova...ne znam ko se vise zabavljao,ja ili mama ili tata... mislim da je najvise mami laknulo...napokon sam se zabavljala bez prljanja zidova :D ... no naravno,sve o tome sam objasnila u post-u prije ovoga...smatram da je ovaj vid zabave dobra rekreacija za majcino srce,jer nista ne godi vise od odjekivanja smijeha u igraonici......smijeh je lijek za sve,barem meni....a ja sam jos vise uzivala kada sam vidjela kako mam uziva gledajuci mene da uzivam(komplikovano zar ne,a sreca je tako jednostavna i nalazi se u tako jednostavnim stvarima)..i tome se treba posvetiti...naci srecu u jednostavnim stvarima,a ne zuriti da ju pronadjemo u komplikovanim situacijama,jer tada,zapravo i nismo sretni...samo smo zadovoljni sto smo rijesili zamrsenu situaciju i dosli do cilja...i evo,dok ovo pisem,opet se nasmijem kada pomislim na taj predivan dan, i vidite, sreca moze proci,ali sjecanje na nju je drugi vid srece koji je uvijek tu uz nas...predivno zar ne...
evo,dajem vam ovu sliku kao dokaz u kakvom sam raskosu boja bila taj dan...ponavljam,predivno zar ne....

10.03.2010.

Zimske radosti iz moje mladosti :D

Evo...neprekidno se ljudi zale kako se nema vremena nizasto kada dodju s posla,a sami su sebi krivi..Ne znaju da nadju vremena za bitne stvari,da nadju vremena za sebe i zasluzeni odmor..Eh,pa na srecu,ja nisam jedna od tih ljudi i nakon napornog posla,uvijek odvojim koji sat da se igram.. :D ovaj put je to bilo napolju,na predivnom snijegu koji me odusevio...sanke kao da su letjele iznad zemlje..mora da su tu dva razloga: 1. jos sam mala pa mi je sve veliko i visoko,a 2. nisam ja vukla sanke... :D dan je bio savrsen,nakon onog posla u kuci koji svakodnevno obavljam...ipak,nije lako biti JA..svaki dan moras prosuti bar jednu stvar, i bar malo hrane ostaviti na zidu..uostalom,smatram taj zid ljepsim kada se na njemu pokaze nas rucak, ili vecera..Nekako se razbije monotonija,pogotovo ako stavim neko povrce na njega..Mamam bi mi trebala biti zahvalna jer pokazujem ljudima da se hranimo zdravo,zar i vi ne mislite tako.....Ah,ti roditelji..sad se nesto bune,a nisam ni propricala kako treba..joj,a kad im budem pjevala pjesmu i crtala po zidu,pa biti ce to savrseno... :D nek jos uzivaju.. :D I tako,to bi bilo toliko o tom danu,a o kucanskim poslovima i mojim sve vise zamarajucim obavezama cemo drugi put..ipak treba ostaviti mjesta za opis maminog neobicnog izgleda lica kada ugleda moje remek djelo na zidu... :D Pozdrav

Dokaz da se ipak mozete nasmijati nakon napornog dana,je upravo ova slika,na kojoj mozete vidjeti moj osmijeh,koji zapravo govori sve...

18.02.2010.

U svijetu snova

Eto,nakon prvog posta,vrijeme je i za drugi, no ovaj put i sa slikama....Kao novajlija na ovom svijetu, cesce sam spavala  i uzivala u zemlji snova,jer mi se ova zemlja tih dana bas i nije sviđala.Puno buke, neki novi,nepoznati ljudi oko mene sa osmijesima i kesama i cesto su stavljali nesto pod jastuk..Neke papire...Cudni su obicaji odraslih..valjda misle da cu bolje spavati ako mi stave papir pod glavu i to u boji.. Ali ipak, bila sam sretna jer svaki put kad bih se probudila i pogledala, namamila bih svojoj mami osmijeh i svaki put bih cula rijeci: Volim te.... Bila sam sretna,tada,ali i sada, jer svaki dan, na meni svojstven nacin uspijevam da mami poklonim ljubav u svakom osmijehu koji joj uputim...Na slici slatko spavam, iako se,iskreno receno i ne sjecam sto sam sanjala, no sigurno je moralo biti nesto lijepo, dok imam ovakav izraz lica. Uostalom, moram slatko spavati i sanjati kada me mama tako lijepo ususkala u taj svijet snova...Eto, do sljedecg puta i sljedece slike,svi mi se lijepo odmarajte i uzivajte u snovima bas kao i ja...... Pozdrav svima... :D

06.02.2010.

Pozdrav svima

Tog dana namamila sam mnogo osmijeha na lice, a bilo je i vrijeme, jer su par minuta prije toga plakali od tuge,a nakon par minuta i od srece....Moram reci da sam i ja bila sretna jer sam po prvi put ugledala svijetlo dana ove predivne planete...Zovem se Iris i svaki dan od dana mog rodjenja ja prozivaljavam nove avanture, koje cu dijeliti sa vama na ovom blogu...Nemojte misliti da sam neki genije jer ja ovo ne pisem, ipak, imam samo nesto vise od godine dana....Ovo pise moj rođak koji je sretan kao i ja, sto sam tu...Dijelit cu sa vama, svima koji citate ove moje avanturice, sve sto mi se desava....Moja mama i ja vec vam se unaprijed zahvaljujemo sto cete citati ove postove, jer to znaci da necemo bas sasvim same proziviti neke avanturice sto se svakodnevno desavaju u nasem stanu....Eto..mislim da je za prvi put od mene dosta...

P.S slike ce uslijediti u narednim postovima, jer encu sve odmah da vam otkrijem... :D

                                                                                                                                                          vasa Iris..





KALENDAR

<< 07/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


LOGO BLOGA



MOJI PRIJATELJI

-


MOJI LINKOVI
















BROJAČ POSJETA

47185